analogno-digitalna pretvorba, pretvaranje informacije sadržane u nekoj električnoj veličini iz analognog u digitalni (brojčani) oblik. Mnoge se električne veličine (napon, struja i dr.) mijenjaju postupno, a jednako se tako i neelektrične veličine (temperatura, tlak, zvuk i dr.) nakon pretvorbe mijenjaju postupno i u skladu (analogno) s ulaznom informacijom. U elektroničkim se uređajima znatno pouzdanije obrađuju (mjere, pojačavaju, prenose, pohranjuju itd.) veličine u digitalnom obliku, jer su to tada samo nizovi brojčanih podataka, osobito ako se obrađuju elektroničkim računalom. Digitalna je informacija pri obradbi mnogo manje podložna smetnjama, izobličavanju, oštećenju i drugim utjecajima, nego što je to analogna informacija. Zato je uputno informacije prije obradbe pretvoriti u digitalni oblik. To se obavlja analogno-digitalnim pretvornikom (A/D pretvornik ili ADC, prema engl. analog-to-digital converter). Postupak se provodi na nekoliko načina: pretvorbom napona u frekvenciju, uzorkovanjem analogne veličine u vremenskim odsječcima te kvantiziranjem i kodiranjem tih uzoraka i dr. Nakon elektroničke obradbe neke je informacije prikladno prikazati u digitalnom obliku (npr. mjerne vrijednosti), a neke je potrebno vratiti u analogni oblik (npr. zvuk, sliku). Tada se provodi obratna, digitalno-analogna pretvorba, i to s pomoću digitalno-analognoga pretvornika (D/A pretvornik ili DAC).
Analogno-digitalna i obratna pretvorba gotovo su redoviti postupci suvremene elektroničke obradbe informacija, čak i u područjima u kojima se obrađuju po prirodi analogne informacije kao što su zvuk, slika, mjerni podatci u sustavu i dr. Stoga se sve više primjenjuje u telekomunikacijama (digitalna telefonija, digitalni radio, digitalna televizija), medicinskoj dijagnostici te upravljanju i regulaciji proizvodnih i drugih postupaka, općenito u svim sustavima u kojima se informacija višestruko obrađuje.
